Volio sam učiti od kada znam za sebe. Mnoge teme su mi bile zanimljive, i imao sam (i još uvijek imam) široko područje interesa. Kroz godine školovanja, imao sam prilike učiti od iskusnijih ljudi i mogao sam crpiti iz njihovih uspjeha, ali i iz njihovih grešaka. To mi je neprocjenjivo iskustvo. Ako ne napredujemo, često imamo stav da stagniramo i da je to ok, no moje je mišljenje da dok god ne idemo naprijed, pa makar i sitnim koracima - idemo unazad. Osobni rast i razvoj su tako lijepi izrazi, ali nose puno izazova i suočavanja sa samim sobom. To je dugotrajan i cjeloživotni proces koji donosi mnogo toga sa sobom. Taman nešto sa sobom “riješiš” i eto ti novih izazova.
Teško mi je bilo suočiti se sa svojim slabostima jer sam uvijek volio sve dobro raditi. Do svega danas sam došao zato što sam koristio svoje snage, upoznao sebe i iskoračio iz svoje udobnosti. No, nisam ulazio u područja koja su mi bila prenaporna i preveliki zalogaj. Sam, ali često i uz pomoć drugih procijenio bih što je dovoljno ugodno, ali i u podnošljivoj razini neugode da bi se iskorak mogao doživjeti kao pozitivno, odnosno ugodno iskustvo.
Zašto ne izlazimo iz svoje udobnosti? Vrlo je vjerojatno da su takvi iskoraci u prošlosti bili praćeni neugodnim iskustvima, a sama situacija ili su nas možda i osobe koje su bile uključene "poklopile" kada smo očekivali ohrabrenje ili potvrdu. Potrebno nam je pozitivno i ugodno iskustvo, ali i podrška u tim iskoracima, tako da budu "fit" sa trenutnim kapacitetima i strahovima koje osjećamo. Strahovi su normalna stvar, i puno možemo saznati o sebi kad se pojave te uvijek možemo produbiti i vidjeti što stoji iza njih. Često su to krive slike i neugodna prijašnja iskustva.
I dok sam bio mlađi, volio sam održavati predavanja/edukacije. To iskustvo prenošenja znanja i iskustava za mene je ispunjavajuće. Vidim svrhu kada netko nešto nauči o sebi ili mu pomognem oko nekog aktualnog problema. U školi je krenulo tako da sam vidio da mogu pomoći svojim prijateljima koji ne razumiju matematiku, kemiju, fiziku, pa sam nekako prirodno krenuo s instrukcijama. Nisam imao priliku učiti kako držati edukaciju ili predavanja većem broju ljudi. Tako da kada sam bio u dvadesetima i trebao voditi edukacije pred nepoznatim ljudima, u meni su proradili osjećaji za koje nisam bio svjestan da uopće postoje.
Pitanja poput, Kako ću reagirati i kako ću se snaći? Što ću napraviti ako ne budem znao odgovoriti na postavljena pitanja? Što ako se zaledim i ne znam što napraviti?
Iako su mi bila izrazito neugodna i pomalo bolna, nisam bježao od tih pitanja, nego sam posvetio vrijeme kako bih pronašao odgovore. Kroz taj proces dao sam si dozvolu da smijem pogriješiti, da je u redu ne znati i to izgovoriti ljudima koji u tom trenutku sjede ispred tebe. Čak i ako se zablokiram, pustim taj trenutak i prihvatim da mi se to možda dogodi. Drugi ljudi su mi pomogli to osvijestiti jer sam tada imao u glavi sliku da sve mora biti savršeno i bez greške i da ukoliko se greške pojave nije dobro. No, savršeno rijetko postoji.
S druge strane, kako bih tome doskočio, odlučio sam krenuti s manjim grupama i uz sebe imati suvoditelja/icu koji/a može uskočiti ako se dogodi ta situacija. Isto radim i danas. Kad ulazim u neko područje rada u kojem sam nesiguran, zajedno sa prijateljem/kolegom ulazim u nove iskorake. Da sam krenuo samostalno i s velikim grupama, to bi mi bilo puno veći stres i potencijalno i neugodno iskustvo te samim time bilo bi mi puno teže odvažiti se sljedeći put voditi neku edukaciju ili predavanje.
Bitno je vidjeti koji je cilj i kako stupnjevito doći do toga cilja. Često u radu s klijentima prolazimo upravo taj aspekt. Što želiš postići? Koja bi bila idealna situacija? U kojem razdoblju želiš promjenu? Zajedno prođemo koliko je to realno i onda posložimo korake. Naša želja je odmah doći do cilja. I to je funkcionalno u nekim situacijama, ali za većinu situacija potrebno je vrijeme i realni ciljevi koji će nam pomoći pratiti napredak.
Jedan od iskoraka je i ova web stranica. Želim pisati i doprinositi prenoseći dio svoga iskustva, ali sam i tu želju/cilj rasporedio u korake. Članak po članak, dio po dio weba… i svjestan sam da nije i da neće biti savršeno (iako bih volio). Pratiti ću što se događa unutar mene, ali i sa svakom osobom koja čita. Netko od vas već sve ovo zna i ovo mu je super podsjetnik. Nekome je možda prvi put da se susreće s ovom temom. Netko možda neće vidjeti vrijednost. Sa svakom tvrdnjom sam OK i danas mogu podnijeti da se nekome neće svidjeti , puno sam više otvoren čuti feedback jer želim rasti. Prije par godina, to bi mi bilo teško čuti, shvatio bih to kao osobni neuspjeh, opravdavao bih se i radije bih izbjegao cijeli ovaj članak - jer tko zna što će selo reći i što će onda misliti o meni.
Ako ti je potrebna dodatna podrška u tvojim iskoracima, slobodno se javi. Vjerujem da su promjene moguće.
