In a world full of copies, be an original.

Moje ime je Ivan Đordić. Odrastao sam i živio na otoku Cresu u gradu Cresu. Odrastanje na otoku oblikovalo me u osobu koja sam danas i tek kasnije shvatio da mi je to bila jako dobra odskočna daska za svijet. Znatiželja i želja za učenjem dio su mene od kada znam za sebe te me uvijek odvelo u neke nove pustolovine. Želja za studiranjem me dovela u Zagreb gdje sam i odlučio ostati. Svaka nova avantura donosi nove priče i zgode, a nakon života u SAD-u i Češkoj odlučio sam nastaviti graditi svoju priču u Hrvatskoj. Osim živjeti život u punini, vjerujem da je vrijeme da mnoge priče i promišljanja ugledaju svjetlo dana. Vjerujem da i ova pustolovina otvara novo poglavlje te se zaista radujem dijeliti svoja iskustva, promišljanja s vama.

Zatvorena vrata uvijek su dodatno izazivala znatiželju kod mene. Dio mojeg identiteta je avanturistički duh, potraga za novim spoznajama i saznanjima te probati novo, bilo da je riječ o novim jelima ili o novim edukacijama. Zadovoljstvo mi pruža učenje novih vještina te povezivanje znanja u nove radionice i edukacije. Dugo mi je trebalo da neugodne životne situacije prepoznam kao priliku za učenje, da prihvatim sve što mi je dano i preuzmem odgovornost za sebe i svoj život. Svaki iskorak otvara neki strah, neugodno sjećanje, osjećaje ili misli koje nastoje spriječiti daljnje korake. Suočavanje s istima uz potporu bliskih ljudi pomogli su mi vidjeti svijet jasnije te povjerovati da je promjena uistinu moguća. Kada imenujem prepreku tada jasnije mogu razviti strategiju i izvojevati pobjedu, ostvarenje cilja i taj osjećaj mi ne može zamijeniti ništa materijalno.

Gledam svijet očima umjetnika, svijet u kojem su pravila dio okvira unutar kojeg možemo dodati boje koje će dodatno oživjeti svijet i melodije koje će uljepšati svijet u kojem živimo. Nalazim brojne načine izražavanja sebe i povezivanju s drugim ljudima, bilo da je riječ o stvaranju glazbe, slikanju, fotografiranju, crtanju ili pisanju. Nevjerojatno je bitno naći način izražavanja sebe i uvidjeti kroz koju leću promatramo svijet. I onda kroz tu istu leću iznjedriti svoja razmišljanja, osjećaje, stavove i svijet.

Don't just hear tales of adventures - welcome and immerse yourself in them. Be courageous and take the leap. It's only a matter of time before you start to tell the world your story.

Svijet je za mene sigurno i neistraženo mjesto, a sebe vidim kao istraživača. Puno je mjesta koja sam imao prilike posjetiti, ali i živjeti. Mnogo ih je ostalo još neistraženih, neviđenih. Svako putovanje i svaka nova avantura za mene su značajni jer sam otkrivao sebe, svoj način razmišljanja i stavove. Imao sam prilike susresti se s mnogima s kojima dijelim, ali čak više onih s kojima ne dijelim isti svjetonazor. Nevjerojatno je razmišljati o svome životu dok sjediš na plaži s pogledom na Atlantski Ocean ili spuštati se zip lineom u Mexicu, stajati ispred Sagrada Familie u Barceloni, promatrati Niagara Falls ili Grand Canyon, stajati ispod jednog od najvećih drveća u Sequoia National parku, hodati New Yorkom i biti dio užurbane mase.

Vanjske ljepote podsjete me na važnost mojih vrijednosti, ponukaju me da razmislim što želim u životu i što je to što mi je bitno, a što nebitno. Što je to čega želim više, a čega želim manje u životu? Koji su odnosi koje želim produbiti, koje ljude cijenim i zbog čega? Grand Canyon me podsjeća koliko sam malen, ali da se moj glas nošen jekom može čuti. Sagrada Familia me podsjeća kako je moguće napraviti nove, naizgled neizvedive stvari, a opet prekrasne. Užurbani način života u New Yorku podsjeća me na moju dinamičnost i osobnost koja je uvijek spremna za akciju.

Svaka tema mi je zanimljiva i vjerujem da mogu naučiti od svake osobe. Svaka osoba je zasebna priča, knjiga koja ima mnoga poglavlja, poglavlje koje se piše i mnoga poglavlja tek trebaju napisati.
Vjerujem da možemo puno učiti jedni od drugim, kako mladi od starijih, tako i stariji od mlađih jer svatko donosi jedinstveni pogled na život i na situacije u kojima se nalazimo. Nevjerojatno se blago nalazi u nama i u svemu oko nas. Optimist sam i vjerujem da se sve može izvući na dobro. Dobili smo određene karte i na nama je odigrati sljedeći potez. I igrati se. Raditi ozbiljne stvari, ali sa stavom znatiželjnog djeteta. U svijetu perfekcionizma važna vještina je dopustiti sebi pogreške i učiti iz njih. I gledati rast kao proces - potrebno je vrijeme, ulaganje da od sjemenke dođemo do razgranatog stabla.

Svaka osoba je jedinstvena, mnogo je neizgovorenih boli i rana, ali i neizgovorenih zahvala, želja, ambicija... Nekada djeluje kao zakopano i da nikada neće ugledati svjetlo dana. Taj proces dolaska do bisera u svakoj osobi mi je nezamjenjiv, jedinstven i zaista vjerujem da svatko može dati svijetu unikatan pečat. Kao mozaik, svatko od nas doprinosi cjelokupnoj slici, ali ako se ne odazovemo i kažemo svoje da - to mjesto ostaje prazno. Put do ljudskog srca je djeluje teško, ali nema mi veće radosti nego kada osoba povjeruje u svoju jedinstvenost i da može ponuditi svijetu puno više nego što uopće može zamisliti.
Dio svoga života proveo sam u SAD-u na work&travel programu te sam imao priliku raditi, živjeti i upoznavati različite ljude i kulture, a prvenstveno sam upoznao sebe.

Vjera je dio mene i sve što radim dolazi iz osobnog iskustva s Bogom i vjeru vidim kao veliki oslonac posebice u radu s ljudima. Autentično iskustvo vjere pomaže mi biti i bolji stručnjak, profesionalac i bolja osoba. U rimokatoličkoj crkvi pronašao sam odgovore na brojna pitanja koja sam imao (i još uvijek imam). Hod s Bogom za mene nije samo vjerovanje te ne ostajem samo na riječima nego me potiče na djelovanje, na moj osobni rast i razvoj, posebice na odvažnost biti svoj i autentičan na putu koji je Bog namijenio meni i time na hodanje po vodi. Svjestan sam sebe i time svoje ograničenosti, ali i da je Bog onaj koji blagoslivlja, vodi i pokriva moje slabosti.

Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. (Mk 16,15)

Za mene je Bog Otac, Abba koji brine i živo iskustvo vjere želim prenositi svima onima koji su otvoreni čuti. Imam priliku rasti, razvijati se i doprinositi kroz rad molitvene zajednice koje sam dio dugi niz godina i brojnih projekata unutar rimokatoličke crkve, posebno u radu s mladima, ekumenizmu i evangelizaciji.

Odnos s Bogom mi daje razumijevanje osobe, shvaćanje tuđe perspektive i poziciju osobe koja stoji nasuprot mene. I mogu se složiti da se nekada ne slažemo te u pristupu prema svakome pojedincu nastojim biti kao što je Isus bio, govoriti kako je on govorio o svome Ocu, pružati riječi podrške i utjehe, podizati vjeru, upućivati na istinu, vidjeti svaku osobu i pomoći joj na putu vjere, a time i podršku u osobnom rastu i razvoju.